Ni ja nisam osvijestila koliko je ključan taj trenutak dok moj muž nije prerezao fizičku pupčanu vrpcu na porodu, kao i onu psihološku, nekoliko mjeseci i godina kasnije.
Ako ste mama, stavite se u tatine cipele na trenutak. Ima nešto očaravajuće, ali istovremeno i zastrašujuće u tome da svjesno znate da vaša odabranica tijekom trudnoće hrani novi život, a vi ste možda i frustrirani što ne možete osjetiti sve ono što ona osjeća. Mama se nekako prirodno nauči prihvatiti tog malog podstanara, dok je za tatu to postepen proces.
Puno se priča o majčinskom instinktu, a što je s očinskim? Sigurno postoji, samo je na nama, i majkama i očevima, da ga se prisjetimo i pustimo ga da djeluje. Obično u tom procesu dolazimo do zaključka da tate nakon rođenja djeteta osjećaju nalet potrebe da priskrbe za svoju obitelj i da ju zaštite. Pomažući majki tijekom trudnoće, poroda i u kasnijem oporavku, zapravo pomažu i bebi, preko majke gradeći odnos s djetetom. Često je nakon povratka iz rodilišta potrebno neko vrijeme da svatko nađe „svoje mjesto“ u toj novo-oformljenoj ekipi, i to je prirodno. Razgovarajte o tome, takav razgovor može biti koristan i produbiti vaš partnerski odnos. Poštujući potrebe drugog partnera i izražavajući svoje vlastite, sigurno ćete naći načina kako da postanete tim koji će se nadopunjavati i pružati si podršku. Ako mama doji, ona će se povezivati s djetetom na taj način, ali postoji još mnogo prostora i trenutaka koji mogu postati tatini rituali. Zašto ne prepustiti večernje kupanje ili jutarnju šetnju tati, kada će se on na svoj način povezati s djetetom. Početne nesigurnosti su normalne. I majke ih osjećaju, samo o tome rijetko pričaju. No, nakon nekog vremena, zapravo vas beba navodi i potiče da pronađete svoj put kao roditelj, a pri tome je majčin različit od očevog i toj različitosti je leži bogatstvo učenja za bebu. Istraživanja su pokazala, a i vi sigurno potvrđujete, da u obiteljima gdje su očevi aktivno uključeni u brigu, odgoj i igru s djetetom, ima manje partnerskih svađa, što indirektno utječe i na djetetov osjećaj sigurnosti u toj obitelji.
Kako dijete raste, obično se odnos s tatom gradi i kroz igru, čitanje ili slušanje omiljene glazbe. Tatine igre su često stimulirajuće, uz puno izazova, ponekad i sportskih. Dokazano je da djeca koja su stvorila zdravu privrženost s očevima, kroz igru ili brigu o njima, kasnije u životu imaju više samopouzdanja i lakše ostvaruju kontakte s vršnjacima. Tijekom istraživanja je primijećeno i da očevi imaju veliki utjecaj na razvoj vokabulara, komunikacijskih vještina pa onda indirektno i djetetovog IQ-a, jer u komunikaciji s djetetom koriste veći spektar riječi, pričajući o raznolikim temama i postavljajući djetetu puno pitanja. A znamo da su komunikacijske vještine korelirane s akademskim uspjehom.
Kada mama i beba budu spremne za to, često se događa i da dijete prvu noć prospava u komadu kada tata „prereže psihološku pupčanu vrpcu“, bez obzira na to da li mama još doji navečer i ujutro. Eto još jednog dokaza da tata ima neizostavnu ulogu u odnosu mame i bebe.
Istraživanja su pokazala da dijete uči o raznolikosti od svojih roditelja, te su nam mama i tata učitelji za različite utjecaje i vještine. Čak i beba tijekom masaže prepoznaje očev čvršći pritisak od maminog blažeg te različito komunicira tijekom masaže, baš kao da sa svakim od njih gradi odnos na drugačiji način, ali jednako jak i bitan.
Za kraj, voljela bih se osvrnuti na revoluciju koja nam se dešava pred očima, u našoj generaciji novopečenih roditelja. Razmislite o ulozi oca koju su imale naši roditelji, a tek naše bake ili pradjedovi. Očevi su sada našoj djeci bliži nego ikada i (napokon) imaju vremena potpuno se posvetiti njihovoj brizi i odgoju. Koja je to vrijednost za našu djecu! Ali, ne zaboravimo se međusobno podržati, pogotovo imajući na umu, da možda vaš partner u djetinjstvu zapravo nije imao uzor oca kakvim bi sada htio postati vašem djetetu!