D a li ste se ikad zapitali zašto se na porodu inzistira da baš tata prereže pupčanu vrpcu?  

Ni ja nisam osvijestila koliko je ključan taj trenutak dok moj muž nije prerezao fizičku pupčanu vrpcu na porodu, kao i onu psihološku, nekoliko mjeseci i godina kasnije. 

Ako ste mama, stavite se u tatine cipele na trenutak. Ima nešto očaravajuće, ali istovremeno i zastrašujuće u tome da svjesno znate da vaša odabranica tijekom trudnoće hrani novi život, a vi ste možda i frustrirani što ne možete osjetiti sve ono što ona osjeća. Mama se nekako prirodno nauči prihvatiti tog malog podstanara, dok je za tatu to postepen proces.  

Puno se priča o majčinskom instinktu, a što je s očinskim? Sigurno postoji, samo je na nama, i majkama i očevima, da ga se prisjetimo i pustimo ga da djeluje. Obično u tom procesu dolazimo do zaključka da tate nakon rođenja djeteta osjećaju nalet potrebe da priskrbe za svoju obitelj i da ju zaštite. Pomažući majki tijekom trudnoće, poroda i u kasnijem oporavku, zapravo pomažu i bebi, preko majke gradeći odnos s djetetom. Često je nakon povratka iz rodilišta potrebno neko vrijeme da svatko nađe „svoje mjesto“ u toj novo-oformljenoj ekipi, i to je prirodno. Razgovarajte o tome, takav razgovor može biti koristan i produbiti vaš partnerski odnos. Poštujući potrebe drugog partnera i izražavajući svoje vlastite, sigurno ćete naći načina kako da postanete tim koji će se nadopunjavati i pružati si podršku. Ako mama doji, ona će se povezivati s djetetom na taj način, ali postoji još mnogo prostora i trenutaka koji mogu postati tatini rituali. Zašto ne prepustiti večernje kupanje ili jutarnju šetnju tati, kada će se on na svoj način povezati s djetetom. Početne nesigurnosti su normalne. I majke ih osjećaju, samo o tome rijetko pričaju. No, nakon nekog vremena, zapravo vas beba navodi i potiče da pronađete svoj put kao roditelj, a pri tome je majčin različit od očevog i toj različitosti je leži bogatstvo učenja za bebu. Istraživanja su pokazala, a i vi sigurno potvrđujete, da u obiteljima gdje su očevi aktivno uključeni u brigu, odgoj i igru s djetetom, ima manje partnerskih svađa, što indirektno utječe i na djetetov osjećaj sigurnosti u toj obitelji. 

Kako dijete raste, obično se odnos s tatom gradi i kroz igru, čitanje ili slušanje omiljene glazbe. Tatine igre su često stimulirajuće, uz puno izazova, ponekad i sportskih. Dokazano je da djeca koja su stvorila zdravu privrženost s očevima, kroz igru ili brigu o njima, kasnije u životu imaju više samopouzdanja i lakše ostvaruju kontakte s vršnjacima. Tijekom istraživanja je primijećeno i da očevi imaju veliki utjecaj na razvoj vokabulara, komunikacijskih vještina pa onda indirektno i djetetovog IQ-a, jer u komunikaciji s djetetom koriste veći spektar riječi, pričajući o raznolikim temama i postavljajući djetetu puno pitanja. A znamo da su komunikacijske vještine korelirane s akademskim uspjehom. 

Kada mama i beba budu spremne za to, često se događa i da dijete prvu noć prospava u komadu kada tata „prereže psihološku pupčanu vrpcu“, bez obzira na to da li mama još doji navečer i ujutro. Eto još jednog dokaza da tata ima neizostavnu ulogu u odnosu mame i bebe.  

Istraživanja su pokazala da dijete uči o raznolikosti od svojih roditelja, te su nam mama i tata učitelji za različite utjecaje i vještine. Čak i beba tijekom masaže prepoznaje očev čvršći pritisak od maminog blažeg te različito komunicira tijekom masaže, baš kao da sa svakim od njih gradi odnos na drugačiji način, ali jednako jak i bitan. 

Za kraj, voljela bih se osvrnuti na revoluciju koja nam se dešava pred očima, u našoj generaciji novopečenih roditelja. Razmislite o ulozi oca koju su imale naši roditelji, a tek naše bake ili pradjedovi. Očevi su sada našoj djeci bliži nego ikada i (napokon) imaju vremena potpuno se posvetiti njihovoj brizi i odgoju. Koja je to vrijednost za našu djecu! Ali, ne zaboravimo se međusobno podržati, pogotovo imajući na umu, da možda vaš partner u djetinjstvu zapravo nije imao uzor oca kakvim bi sada htio postati vašem djetetu!